Imam Buhari

Ebu-Ebu-Abdullah Muhamed b. Isma‘il b. Ibrahim b. Mugire b. Berdizbeh el-Džu‘fi rođen je u Buhari u petak 21. jula 810. (10. ševvala 194) godine.

U djetinjstvu se isticao velikom bistrinom i pokazivao osobiti interes za islamsku nauku. U desetoj godini života bio je hafizul-Kur’an, a u šesnaestoj otišao s majkom i bratom Ahmedom na hadž i ostao u Mekki i Medini oko četiri godine, slušajući predavanja tamošnjih učenjaka, a posebno Ahmeda b. Hanbela. Kasnije obilazi islamske metropole i vraća se u svoj zavičaj.

Potkraj života Buharija živi u svom rodnom mjestu držeći svijetu javna predavanja iz hadisa. Odbivši poziv tadašnjeg namjesnika Buhare Halida b. Ahmeda ez-Zuhelija da na njegovom dvoru predaje svoj Sahih, posebno njegovim sinovima, pade u nemilost namjesnika i bi prisiljen napustiti svoje mjesto. Na putu za Semerkand svrati se svojim rođacima u Hartenk, tu se razbolje i ispusti svoju plemenitu dušu u jaciju uoči subote, uoči Ramazanskog bajrama, 31. augusta 870. (1. ševvala 256) godine.

Vijek njegova plodonosnog rada sačuvali su i pjesnici u hronostihu čiji prijevod glasi:

Buharija hafiz i muhaddis bio je
i svoj Sahih savršeno sastavio je.

Datum njegova rođenja je “sidk”,
a dužina života je “hamid”.

Zbir brojčane vrijednosti slova izraza “sidk” - iskrenost, iznosi 194. godinu po Hidžri, a “hamid” - dostojan hvale, 62. godinu njegova života.

U svom šesnaestogodišnjem naučnom radu na polju hadiske nauke sakupio je 600.000 hadisa i na koncu odlučio da od toga broja izdvoji jednu zbirku od samo vjerodostojnih hadisa. Tako je napisao svoje čuveno djelo “El-Džami‘us-sahihu” -“Zbirka vjerodostojnih hadisa”, kod nas poznata pod imenom “Buharija”.

Hadisi su izjave, rad i prešutna odobrenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zapamćena i vjerno prenesena kasnijim generacijama zahvaljujući njegovim časnim drugovima. Pamćenje događaja i evociranje uspomena na svoje pretke, održavanje i njegovanje kontinuiteta među generacijama i epohama jeste izvanredna odlika i ponos Arapa. Na velikom fondu pamćenja prošlosti osvježeni idejama islama, Arapi su gradili svoju nekada veleslavnu historiju, samopouzdanje u sebe i svoj narod i dobivali pobjede.

U prvim danima Objave Alejhisselam je zabranio pisanje hadisa želeći što bolje zaštititi sigurnost kur’anskog teksta, a kasnije je to dozvolio pa su ih pismeniji ashabi bilježili. Važnije hadise pisali su Ebu-Bekr i Alija, a posebne bilježnice imali su: Hemmam b. Jahja, Ebu-Hurejra, Enes b. Malik, Abdullah b. Amr el-As, Abdullah b. Mubarek i drugi. Mnoge Alejhisselamove pismene instrukcije i naredbe ustupane ashabima i lakonski stilizovane poslanice stranim vladarima, do danas su tekstualno sačuvane.

Važnost hadisa naglašena je Kur’anom:

Reci (Muhammede): “Ako vi volite Boga, slijedite mene, pa će vas Bog voljeti i oprostiti vam vaše grijehe! Bog oprašta i milostiv je.”

Reci (Muhammede): “Budite pokorni Bogu i Poslaniku! Ako se okrenu (od upute), pa Bog zaista ne voli nevjernike.” (Ali Imran: 31-32.)

“Pokoravajte se Bogu i Poslaniku da bi vam bila ukazana milost!” (Ali Imran: 132.)

“O vjernici! Pokoravajte se Bogu! I pokoravajte se Poslaniku i vašim zapovjednicima! Ako se u nečemu raziđete, izložite to Bogu i Poslaniku, ako vjerujete Boga i Sudnji dan. To je najbolje i najljepše tumačenje.” (En-Nisa: 59.)

“Ko se pokori Bogu i Poslaniku, bit će s onim kojima je Bog dao veliku blagodat: s (Božijim) poslanicima, pravednicima, borcima poginulim (za vjeru) i dobrim ljudima. To su divni drugovi! To je blagodat od Boga. Bog dovoljno zna (ko zaslužuje Njegovu nagradu).” (En-Nisa: 69-70.)

“Tako mi tvoga Gospodara, oni neće biti pravi vjernici, dok te ne uzmu da im sudiš u onom što je sporno među njima, i potom ne osjete nikakvo negodovanje u svojim dušama prema onom što si presudio i dok se potpuno (tebi) ne predaju.” (En-Nisa: 65.)

“Ne zovite Poslanika (kad je) među vama kao što dozivate jedan drugog! Bog zna one koji se izvlače od vas krišom. Neka budu oprezni oni koji se suprotstavljaju Njegovoj zapovijedi da ih ne stigne iskušenje ili da ih ne stigne bolna kazna.” (En-Nur: 63.)

“O vjernici, bojte se Boga i govorite istinitu riječ, da bi vam popravio vaše poslove i oprostio vam vaše grijehe. A ko bude slušao Boga i Njegova Poslanika, on je postigao veliki spas.” (El-Ahzab: 70-71.)

“Vi zaista imate u Božijem Poslaniku lijep uzor, onaj koji se nada Bogu i Sudnjem danu i koji mnogo spominje Boga.” (El-Ahzab: 21.)

U smislu gornjih ajeta zabilježeni su i brojni hadisi. Alejhisselam na svom Oprosnom hadžu, između ostalog, rekao je:

- Satana je izgubio nadu da bude obožavan na Zemlji, ali će biti zadovoljan da mu se pokoravate makar u neznatnim poslovima, pa ga se čuvajte!

Ostavio sam vam ono čega ćete se držati pa da nikada ne zalutate: Božiju Knjigu, riječ i praksu Njegova Vjerovjesnika.

Istovjetnost hadisa, bilo tekstualno ili sadržajno, prikupljenih u raznim krajevima raznih vremena najbolje govori o njihovoj vjerodostojnosti. Klasifikacija i kodifikacija hadisa savjesno je obavljena u prva tri stoljeća po Hidžri i o njima treba govoriti s osobitim pijetetom. Imam Malik na obična vjerska pitanja odgovaraše svijetu odmah, a ako je morao citirati hadis, zamolio bi stranku da ga očeka dok se okupa. Tada bi se još namirisao, obukao najljepše odijelo i onda izlagao hadis.

Kur’an je ustavni zakonik islamskog svijeta općih principa, propisa i naredbi, a hadis njegova nadopuna i neophodno objašnjenje.

Buharija je mudžtehid, hafiz hadisa i priznati kapacitet od svih islamskih učenjaka, a njegov Sahih proglašenje za najvrednije djelo poslije Kur’ana. Kao što se danas na pobožnim skupovima i uz ramazan u džamijama javno uči Kur’an, tako se to činilo s Buharijinim Sahihom u nekim džamijama Kaira i Zubejdije u doba vladavine Memalika (1250-1517) god. i u Istanbulu u danima moći i slave turske imperije.

Zbirka je po sadržaju pravno-teološke tematike sastavljena u 97 dijelova (kitaba) i 3.730 poglavlja koja sadrže hadise o vjerovanju, nauci, obredoslovlju, međusobnom poslovanju ljudi, bračnim i porodičnim odnosima, nasljednom pravu,

o Muhammedovom vojevanju, objašnjavanju pojedinih tekstova Kur’ana i brojne propise o javnom i privatnom životu muslimana.

Ideju o sastavljanju ovog neobično popularnog djela dao je, po riječima Buharije, Ishak Rahuvijet koji je okupljenim muhaddisima oko sebe rekao:

“Da hoće neko od vas sastaviti jednu zbirku izjava Božijeg Poslanika!”

“To mije leglo na srce i ja sam” - kaže Buharija - “otpočeo s radom.”

Sakupio sam 600.000 hadisa. Pored kritički proučenog svakog hadisa u ovu knjigu nisam stavio nijednog, a da se nisam prethodno okupao, klanjao dva rekata fakultativnog namaza i zamolio Boga da me nadahne o vjerodostojnosti konkretnog hadisa. Zabilježene hadise prikupio sam od 1.000 i više učenih ljudi i nema nijednog hadisa bez poimenično navedenog niza ljudi koji su mi ga prenijeli.

Buharija je postavio temelje hadiskoj nauci i pokazao put naučnog obrađivanja ove grane islamske nauke. Njegovim tragom krenuo je kasnije Muslim ibnu Hadždžadž en-Nejsaburi i ostavio iza sebe zbirku hadisa pod imenom “Sahihul-Muslim”.

Poslije su nastali suneni: Ebu-Abdullah Muhamed ibni Madže el-Kazvini, u kojima su od zaborava sačuvani hadisi koji zbog stroge opreznosti i oštrijeg kriterija ili nedostupnosti nisu uvršteni u zbirke Buharije i Muslima.

Prema mišljenju Ibni-Hadžera u Buharijinom Sahihu ima 7.397 hadisa s poimenično navedenim nizom ljudi koji su hadise prenijeli i 1.685 hadisa s djelomično prividnim prekidima toga niza. Prema tome u Buhariji je uvršteno sveukupno 9.082 hadisa među kojima ima 2.761 neponovljen hadis.

Neki muhaddisi drže da Buharija sadrži 4.000 neponovljenih hadisa i 3.275 koji su u ponekim poglavljima unekoliko sadržajno isti, ali tekstualno ipak različiti. To su djelomično ponovljeni hadisi koji se međusobno nadopunjuju i pravilno shvataju samo u kontekstu niza hadisa iste tematike, kao što u Kur’anu ima ponovljenih ajeta koji se logično uklapaju u ostale tekstove; ili u pjesmi refreni koji još potenciraju smisao i ljepotu ritma i ne može se reći da su suvišni i nepotrebni.

Ebun-Fadl ibni Tahir rekao je: “Buharija je usvajao hadise u kojima su se tekstualno slagali svi njihovi pouzdani prenosioci od Vjerovjesnika pa do njega, ne manjkajući nijedan od njih.

Rukopis Buharijinog Sahiha sredio je prvi Muhamed el-Junani (umro 1260. godine) koga je opet kasnije lektorisao filolog Ibnu-Malik 1273. godine. Jedan sačuvan primjerak iz 676/1260. godine nalazi se u Narodnoj biblioteci u Kairu. Kritički stručno sređena Buharija štampana je u Istanbulu 1856. godine; u Lajdenu 1862-1868. godine; u Kairu (Bulak) 1863, 1865, 1867. i 1872; u Kairu 1862, 1887, 1889, 1893, 1894. u devet svezaka i 1898. u osam svezaka sulus vokaliziranom duksusu; u Delhiju 1854. i 1889; u Bombaju 1853, 1869. i 1873. godine. Izdanja tehnički dobro opremljena štampana su u razmjerima međunarodnih tiraža koja su se godinama rasprodavala. Novije štampanje Buharijinog Sahiha u vidu manjih svezaka učinila je izdavačka kuća “Daraš-šu‘ab” u Kairu 1968. godine.

Buharija je napisao još nekoliko korisnih djela među kojima su osobito vrijedna pažnje: “El-Edebul-mufred”, “Halku efalil-ibad”, “Ref ul-jedejn”, “El-Kiraetu halfel-imami”, “Et-tefsirul-kebir”, “Et-Tarihul-kebir”, “Et-Tarihul-evsat”, “Et-Tarihus-sagir” i još neka.

U interesu pravilnijeg razumijevanja teksta Buharijinog Sahiha napisani su brojni komentari. Nema nijednog djela u islamskom svijetu, izuzev Kur’ana, kome su učenjaci obratili pažnju kao ovom Sahihu. Među prve kraće komentare na ovo djelo spada Hattabijin ‘Tlamus-sunen” u jednom svesku, a među najopširnije “Menhul-bari bis-sejlil-fesihil-medžari” napisan u dvadeset svezaka po Medžudin Muhamedu b. Jakubu el-Firuziju Abadi eš-Širazi, koji je umro 1414. godine.

Hadiska literatura naučno je utvrdila stvarnu vrijednost ovoga Sahiha i njenom autoru dala zasluženo priznanje. Obrađujući Buhariju s raznih aspekata islamske nauke, muhaddisi su uložili mnogo truda i ostavili brojna vrijedna djela ove grane islamologije, između kojih su osobito vrijedna pažnje: “Et-Tenkih” Bedruddina Muhameda b. Behadira, koji je umro 1392. godine: “Umdetul-kari fi šerhil-Buhari” štampan u Kairu 1891. i u Istanbulu 1909. godine u devet velikih svezaka. Autor ovog neprocjenjivog djela Bedruddin Muhamed b. Ahmed el-Ajni, umro je 1451. godine, a pobornik je učenja imama Ebu-Hanife pa je pri komentarisanju hadisa davao prednost stavovima učenjaka njegova pravca ne odbacujući mišljenja ni ostalih predstavnika ortodoksnih islamskih škola. Pisac je pored vrijednih filoloških napomena iznio važnije monografske podatke prenosilaca hadisa, a iza teksta skoro svakog hadisa izložio pravna rješenja i zaključke učenjaka hanefijske i ostalih škola. Ovo je koliko hadisko toliko i islamsko pravno djelo koje ukazuje na svestrano naučno proučavanje hadisa i slobodnije interpretiranje izvora islamskog prava uz osobito poštivanje međusobno suprotnih gledišta.

Komentar Ahmeda b. Muhameda b. Ebu-Bekra el-Kastalanija (umro 1417. godine) štampanje u Bulaku 1868-1878. i 1886-1887. godine; u Delhiju 1891. i u Kairu 1907-1908. godine s dodatkom “Fethul-bari” od Zekerijjaa el-Ensarija (umro 1520. godine).

Najkompletniji komentar na Buhariju smatra se “Fethul-bari fi šerhil-Buhari” Ahmeda Alije b. Hadžera el-Askalanija, štampan u Kairu (Bulak) 1882. godine. Da autor nije ništa napisao osim uvoda u ovaj komentar, bio bi vrijedan osobite pažnje. Askalanija je uvod komentara napisao 1411, komentar na Buhariju počeo pisati 1414, a završio ga 1438. godine. Srce ovog velikog enciklopediste prestalo je kucati 1448. godine, ostavivši iza sebe komentar na Buhariju u 13 svezaka, ne računajući gore spomenuti uvodni svezak koji i danas čini posljednu riječ u hadiskoj nauci.

Brojni su veći ili manji “Izbori” hadisa pojedinih poglavlja Buharije s kraćim komentarima. Među prvim autorima ovih radova istakao se Džemaluddin Ahmed b. Omer el-Kurtubi (umro 1258. godine). Kasnije je Bedruddin Hasan b. Omer el-Halebi (umro 1387. godine) napisao dosta veliko djelo pod naslovom “Iršadus-sari vel-kari”, a Husejn b. Mubarek ez-Zubejdi (umro 1487. godine) ostavio “Et-Tedridžus-sarihi li ehadisil-džaami‘is-sahihi”, štampano u Kairu 1928. godine u dva sveska.

Vrijednu zbirku izabranih 816 hadisa iz Buharije publikovao je 1937. godine u Kairu Muhamed Mustafa Ammar pod naslovom “Dževahirul-Buhari”, što znači “Dragulji iz Buharije”.

Prijevod na turski jezik 1646 hadisa izabranih iz pojedinih poglavlja Buharijinog Sahiha sačinio je 1966. godine Konjali Mehmed Vehbi u četiri sveska. Pod naslovom “Sahihi Buhari Tedridži sarihi muhtesari” izloženi su u arapskom sulus vokaliziranom tekstu hadisi bez niza prenosilaca i poslije doslovnog prijevoda svakog hadisa dat je kraći komentar.

Francuzi i Englezi sačinili su izvode iz Buharije na svoje jezike prije Drugog svjetskog rata.

U prvim godinama austrougarske okupacije Buharijin Sahih usmeno javno prevodi na naš jezik petkom u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu Mustafa Hilmi ef. Omerović, prvi reisul-ulema Bosne i Hercegovine, a poslije njegove smrti predavanja nastavlja novoizabrani reisul-ulema Mehmed Tevfik ef. Azapagić.

Prvi svjetski rat omeo je ovaj rad. Poslije izvjesne stabilizacije vjersko-prosvjetnog života jugoslavenskih muslimana, prevođenje Buharijinog Sahiha činio je rječnikom enciklopediste, a metodom učenog teologa i popularnog orij entaliste u kasnim jutarnjim časovima svakog petka od 1926. do juna 1946. godine u učionici stare zgrade Gazi Husrev-begove medrese, prvi muderris ove medrese, Ahmed ef. Burek. Kao dobar orijentalista pri prevođenju hadisa obraćaše posebnu pažnju jezičkoj strani teksta, što je brojnim slušaocima, a posebno učenicima Medrese, dosta koristilo.

Dio obredoslovlja Buharije preveo je u džamiji Ferhadiji u Banjoj Luci h. hafiz Mustafa ef. Nurkić u periodu 1924-1945. godine užem krugu vjerskih službenika. On je kao muftija iz sadržaja hadisa izvlačio maksimum ritualnih propisa.

Danas se čine napori da se nauka prezentira što širem krugu ljudi pa tako i pojedine islamske discipline. Trajna opća vrijednost nauke je u pismenom izlaganju. Staru metodu usmenog prevođenja klasičnih djela smjenjuju bilježenja na papir. Tako je dugi niz godina Buhariju prevodio h. hafiz Fuad ef. Subašić i završio sredinom 1972. godine.

Pisac ovih redova prevodi Buhariju od početka 1965. godine članovima Udruženja ilmije Prijedora i okolice srijedom u poslijepodnevnim časovima u prostorijama Odbora Islamske zajednice u Prijedoru. Prijeđeni dijelovi stavljani su na papir i kao jedna zaokružena cjelina sređena je u nekoliko knjiga s potrebnim komentarom. Prva od njih sada se predaje javnosti, a ostale će se štampati u polugodišnjim razmacima.

U interesu bolje stilizacije, poglavlja i senedi prevođeni su slobodnije u indirektnom, tekstovi hadisa u direktnom govoru, a transkripcija arapskih imena i izraza pisana je prema našim udomaćenim terminima.

Download Free Designs http://bigtheme.net/ Free Websites Templates