Vrijednost nauke

i riječi Uzvišenog Allaha: “Allah uzdiže na visoke stepene između vas one koji vjeruju i kojima je dato znanje, a Allah zna šta vi radite.” I o Njegovim riječima: “Gospodaru moj, povećaj mi znanje!” tefsir


Pošto je znanje osnov naprednog života ljudi na ovom i sreće na budućem svijetu, islam mu poklanja osobitu pažnju. Prvi ajet (El-Mudžadele: 11) ističe, da će Allah, dželle šanuhu, učene ljude uzdići na visoke stepene časti ovoga i budućeg svijeta i nagraditi ih položajima većim nego druge, a drugi (Taha: 14) da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, žudio za naukom više nego za materijalnim dobrima ovoga svijeta. On je stalno tražio povećanje znanja i trudio se na povećanju kruga svoje spoznaje.

I Musa, alejhi selam, čim je čuo da je Hidr znaniji od njega, krenuo je za njim u potragu i potčinio se njegovim uvjetima, želeći od njega što novo naučiti. Tako je Musa od njega saznao mnoge tajne i puno naučio dok mu on nije jednog dana otkazao drugarstvo.

U nekim hadisima istaknuto je da učeni ljudi po autoritetu stoje odmah iza vjerovjesnika, da su nasljednici nauke Allahovih, dželle šanuhu, poslanika, vjeroučitelji i misionari Allahove objave.

Hadis 0059

O ONOME KOJI JE UPITAN ZA NEŠTO IZ NAUKE DOK JE BIO ZAUZET SVOJIM IZLAGANJEM I POŠTO JE ZAVRŠIO IZLAGANJE, ODGOVORIO JE ONOME KOJI JE PITAO

PRIČAO NAM JE Muhamed b. Sinan, njemu Fulejh..., a pričao mi je i Ibrahim b. Munzir, njemu Muhamed b. Fulejh, njemu Hilal b. Ali prenoseći od Ataa b. Jesara, a (on) od Ebu-Hurejre daje rekao:


- Dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom skupu pričao narodu, došao je jedan beduin i upitao:
“Kada će biti Sudnji čas?”

Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, nastavio je pričati.

Neki su ljudi rekli:
“Čuo je (Vjerovjesnik) šta je on pitao i nije mu prijalo ono što je on pitao.”

Neki drugi su rekli:
“Naprotiv, nije ga čuo.”

Kada je (Vjerovjesnik) završio svoje izlaganje, upitao je:
- Gdje je - mislim (daje rekao) - onaj što je pitao za Sudnji čas?
- Tu sam Allahov Poslaniče - odgovorio je beduin.
- Kada amanet (povjerenje) bude pronevjeren, (tada) očekuj Sudnji čas - odgovorio je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem)
- Kako će biti pronevjereno? - upitao je čovjek.
- Kada se povjeri posao onom, koji nije za njega kvalifikovan, očekuj Sudnji čas - objasnio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. tefsir


U prethodnom poglavlju naglašena je vrijednost učenih ljudi, a u ovom daju se upute o postupku učenjaka prema onima koji traže nauku. Sudnji čas (es-sa‘ a) ili Kijametski čas, zove se tako jer će u momentu iznenaditi ljude i svi će pomrijeti. Pronevjera amaneta može biti u poremećaju društvenog poretka ustupanjem poslova nestručnim, nesavjesnim i nemoralnim ljudima. Takvi bi ljudi izigrali dato im povjerenje i svojim radom doveli do bezakonja i propasti zajednice. Povjerenje ljudi treba opravdati, društvene poslove ustupati onima koji su za njih dostojni i stručni. U protivnom čini se veliki grijeh. Nered stagnacija društva i zajednice su obično posljedice neznanja odgovornih. Možda Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na postavljeno pitanje nije odmah odgovorio jer je bio zauzet razgovorom i odgovorima na već ranije postavljena pitanja svojih drugova. Neki misle da je on o konkretnom pitanju iščekivao Allahovu, dželle šanuhu, objavu.

Iz hadisa se zaključuje:
- pri odgovorima i objašnjenjima treba pokazati prijaznost i taktičnost, pa makar pitanja bila i neumjesna, a stranka gruba;
- stranka može tražiti detaljna objašnjenja sve dok joj odgovor ne bude jasan i shvatljiv;
- učenjak odgovara preciznim i razumljivim odgovorom, a prema potrebi može biti i opširniji;
- prednost u dobivanju odgovora imaju oni koji su se prije najavili.

Hadis 0060

KO ZBOG NAUKE PODIGNE GLAS

PRIČAO NAM JE Ebun-Nu‘man Arim b. Fadl, njemu Ebu-Avane prenoseći od Ebu-Bišra, (on) od Jusufa b. Maheka, (a ovaj) od Abdullaha b. Amra, da je rekao:


- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom našem putovanju (iz Mekke u Medinu) izostao je iza nas, pa nas je sustigao kad nam je vrijeme namaza (ikindije) bilo na izmaku. Mi smo uzimali abdest i počeli činiti mesh po svojim nogama, a on povišenim glasom dva ili tri puta viknu:
“Teško petama od paklene vatre!” tefsir


Neki muhaddisi misle, da su poneki ashabi htjeli noge potrati vlažnom rukom, kao što se to čini po glavi, da bi se brže pripremili za klanjanje ikindija-namaza, koji je bio već na izmaku. Drugi misle da su neki od njih htjeli samo površno oprati noge, želeći sačuvati nešto vode za piće i za druge svoje potrebe. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio ih je na teške posljedice takvog rada i da noge treba prati kao i ostale dijelove tijela. Iz hadisa se zaključuje:

- pranje nogu pri abdestu spada u obligatne prvostepene dužnosti, djelimično pranje ili potiranje samo vlažnom rukom nije punovažno; propisani dijelovi moraju se dobro oprati. Izostavljanje ma kojeg dijela čini abdest nepotpunim i bezvrijednim činom;
- upozoravanje na eventualne propuste, nepravilnosti i zakonske prekršaje može se činiti umjereno povišenim glasom;
- učeni ljudi dužni su neuke poučavati i upozoravati ih na zle posljedice neznanja.

Izražavanje MUHADDISA

“KAZIVAO NAM JE” (HADDESENA), “SAOPĆIO NAM JE” (AHBERENA) I “OBAVIJESTIO NAS JE” (ENBE’ENA)

Humejdi nam je rekao:
- Kod Ibnu-Ujejneta su bili izrazi:
“Kazivao nam je, saopćio nam je, obavijestio nas je i čuo sam jednog...”

Ibnu-Mes‘ud je govorio:
“Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on je iskren i njemu se može vjerovati...”

Sekik, prenoseći od Abdullaha, izražavao se:
“Čuo sam od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jednu riječ...”,

a Huzejfe je govorio:
“Pričao namje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dva hadisa...” tefsir

Pričao je Ebu-Alije, prenoseći od Ibnu-Abbasa, a (on) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ono što prenosi od svoga Gospodara...,
a pričao je i Enes prenoseći od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on od svoga Uzvišenog Gospodara... tefsir
I pričao j e Ebu-Hurejra prenoseći odVjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “On prenosi od vašeg Uzvišenog gospodara...”


Buhari navodi gornje izraze želeći upozoriti da su to sinonimi i terminološki izrazi koji u hadiskoj nauci podjednako vrijede. Među navedenim izrazima nema bitne razlike u značenju i pojedini ashabi kao i kasniji muhaddisi koristili su ih ravnomjerno u prenošenju hadisa.

Navedenim primjerima Buhari aludira da se u nizu ljudi koji prenose hadise jedan od drugog može koristiti i prijedlog “od”, umjesto cijelih glagolskih izraza: čuo sam, pričao nam je, saopćio nam je itd. To su vrijedni i punovažni hadisi poznati u hadiskoj nauci pod imenom “Mu‘an‘an hadisi”. Iz samog prijedloga “an”, tj. “od” razabire se da su se navedeni prenosioci hadisa nekada negdje susreli, vidjeli, razgovarali i da je tom prilikom jedan od drugoga čuo konkretni hadis. Ovakvo je značenje prijedloga “od” i u tzv. “hadisi kudsiji”. Na takvo značenje treba misliti onda kada Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije izričito rekao da konkretnu izjavu prenosi od Allaha, dželle šanuhu.

Hadis 0061

PRIČAO NAM JE Kutejbe, njemu Isma‘il b. Dža‘fer prenoseći od Abdullaha b Dinara (on) od Ibni-Omera da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:


- Među drvećem ima, zaista, jedno stablo s kojeg list ne opada, i ono je slično muslimanu. Recite mi, koje je to (stablo)?

Ljudi su mislili na pustinjska stabla, a ja sam-kaže Abdullah (b. Omer) - pomislio da je to palma, ali sam se stidio (reći).

Potom su prisutni kazali:
“Allahov Poslaniče, reci nam šta je to?”

- To je palma - odgovorio je on. tefsir


U senedu navedenog hadisa upotrijebljeni su izrazi: pričao nam je, obavijestio nas je i slično, kao i u mnogim drugim hadisima.

Abdulah b. Omer prisustvovao je konkretnom sastanku, ali ga je bilo stid da, kao dječak od deset godina, odgovori na postavljeno pitanje i time zastidi starije ashabe.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prispodobio je palmu dobrom, moralnom i religioznom muslimanu, jer je ona za ljude kao i dobar musliman neobično korisna. Palma je najkorisnija voćka orijenta, višegodišnjeg života, čiji se plod koristi u sirovom i suhom stanju, a košpice za ishranu deva. Drvo palme koristi se za gradnju i ogrjev, a i za izradu drvenog posuđa.

Iz gornjeg se zaključuje:
- umjesno je ponekad postaviti pitanje svojim drugovima da se provjeri njihovo znanje, dosjetljivost i ponukaju na razmišljanje;
- ugledne i starije ljude treba poštivati; u njihovom društvu biti pristojan i govoriti što manje;
- stid je pozitivna osobina ljudi i treba ga razvijati. Prema ukazanoj potrebi može se biti i slobodniji. Tako je Omeru bilo žao što mu sin zbog pretjerane stidljivosti nije dao traženi odgovor;
- preporučljivo je baviti se zagonetkama i koristiti poslovicama, jer se time izoštrava um; ponekad neuka bistra osoba može dati odgovor bolji nego učen. Um i dosjetljivost su darovi Allaha, dželle šanuhu, i On ih daje kome hoće;
- palma je najkorisnije drvo na istoku. U Kur’anu je spomenuta pod imenom “dobro stablo”. Vjera jača dušu i moral ljudi, a palma svojim plodom održava život i fizičku snagu. Dobra djela vjernika slična su plodovima palme.

Download Free Designs http://bigtheme.net/ Free Websites Templates