Vjerovanje

i izjava Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam je sagrađen na pet principa.”

Vjerovanje (iman) jesu riječi i djela. Vjerovanje se povećava i smanjuje. Uzvišeni Allah kaže: “Da bi uvećali vjerovanje uz svoje vjerovanje (koje imaju).” tefsir

“Uvećali smo im uputu (iman).” tefsir “Allah uvećava uputu (iman) i onima, koji su već na Pravom putu.” tefsir “Onima koji su na Pravom putu, On je uvećao uputu i dao im je bogobojaznost.” tefsir

On još kaže: “Onima koji vjeruju povećava iman (vjerovanje).” tefsir

I kaže: “Kome je od vas ova (sura) povećala vjerovanje? Onima koji vjeruju povećala je iman.” tefsir Isto tako kaže, neka je uzvišeno Njegovo spominjanje: “... zato ih se bojte!” To im je uvećalo iman. Također, neka je Uzvišen, kaže: “A to im je samo povećalo njihovo vjerovanje i predanost.” tefsir Voljeti (nekoga) u ime Allaha, mrziti (nekoga) u ime Allaha, spada u vjerovanje.

Omer b. Abdul-Aziz pisao je Adijju b. Adijju: “Vjerovanje se sastoji od obligatnih prvostepenih dužnosti (farzova), vjerskih uvjerenja, zabrana i ograničenja i od sunneta (pohvalnih radnji). Ko sve navedeno u potpunosti obavlja, on je usavršio (svoje) vjerovanje, a ko u potpunosti ne obavlja nije usavršio vjerovanje. Ako budem živ, objasnit ću vam to kako bi ih obavljali, a ako umrem pa ja i ne žudim da se dugo zadržim u vašem društvu. tefsir

Rekli su:
- Ibrahim, alejhi selam: “Ali želim da mi srce bude potpuno uvjereno (smireno);”
- Muaz b. Džebel: “Sjedi s nama neko vrijeme da vjerujemo (obožavamo Allaha);” tefsir
- Ibnu-Mes‘ud: “‘Jekin’je cjelokupan iman;”
- Ibni-Omer: “Čovjek ne postiže suštinu i bit bogobojaznosti dok ne napusti ono što ga tišti u grudima.”
- Mudžahid: “On vam propisuje u vjeri...”, znače: “Naredio sam tebi, Muhammede, i njemu (Nuhu) jednu vjeru”, a Ibnu-Abbas je za riječi: (sir'aten ve min hadžen) (zakon i pravac) kazao da znače: “Put i sunnet (propisan muslimanima).”

El-Feth: 4, puni prijevod glasi: “On je onaj koji u srca vjernih ubacuje smirenost, da bi uvećali vjerovanje uz svoje vjerovanje. Allahu pripadaju nebeske i zemaljske vojske. Allah je sveznan i mudro upravlja.” Predstavnici ortodoksnih islamskih škola smatraju da se vjerovanje (iman) može povećati, a i smanjiti. Neki apologetičari smatraju da je vjerovanje nepromjenljivo, drugi - da se ono može samo povećati, dok neki tvrde obratno.

Ibnu-Abbas je izjavio: “Iman se povećavao postepenim objavljivanjem Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, vjerskih propisa kao: namaza, posta, zekata, hadža, džihada i njihovim ustrajnim vršenjem.

Ibnu-Abbas je izjavio: “Iman se povećavao postepenim objavljivanjem Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, vjerskih propisa kao: namaza, posta, zekata, hadža, džihada i njihovim ustrajnim vršenjem. El-Kehf: 12-13, cio prijevod glasi: “Mi ćemo ti istinito ispričati njihovu vijest.

Oni su bili mladići koji su vjerovali u svoga Gospodara i Mi smo im uvećali upućenje. Mi smo njihova srca učvrstili (strpljivošću) kada su stali (pred rimskog cara Dukljanina) i rekli: ‘Naš Gospodar je Gospodar nebesa i zemlje. Mi se nećemo nikome moliti osim Njemu, jer bi time izrekli veliku laž i nepravdu.”’

Merjem: 76, prijevod u cjelini bio bi: “Allah će uvećati upućenje (vjerovanje) onima koji su na Pravom putu. A trajno dobra djela (namaz, post i drugo) kod tvoga Gospodara bolja su po nagradi, a bolja su i po svom rezultatu.”

- nemuslimane na bojnom polju treba prije sukoba pozvati u islam, izmiriti se s njima i biti braća po vjeri. Prije ove ponude borba se ne smije otpočinjati. Ova ponuda preporučljiva je i onda kada su neprijatelju poznati propisi islama;
- društvenim poslovima rukovode sposobni, ugledni i kod naroda popularni ljudi;
- knjigu u kojoj je napisan jedan ili više kraćih ajeta može prihvaćati musliman bez abdesta pa i nemusliman;
- žena s menstruacijom i osoba koja je ejakulirala, a nije se okupala ne može učiti Kur’an, pa makar to bilo i manje od jednog ajeta. Ovakve osobe prihvaćaju Mushaf samo kada je u omotu.
- razvijati dobre društveno-političke i druge obostrano korisne odnose s neislamskim narodima, spada u preporučljive poslove;
- ko ljude zavađa i odvraća od Allahu ugodnih, a za ljude korisnih poslova smatra se grešnikom i bit će za to odgovoran;
- laž je porok i po islamu strogo zabranjena;
- vjerovjesnici su bili uvijek iz najuglednijeg roda, velikog autoriteta i neograničenog povjerenja kod svojih sljedbenika;
- sljedbenici ranih Allahovih objava poznavali su Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, misiju, ali su je negirali, bilo iz oholosti i zavidnosti, bilo iz bojazni da jednog dana ne izgube svoj povlašteni položaj u društvu.

Muhammed: 17, puni prijevod glasi: “A oni koji su na Pravom putu, On im je uputu i povećao i dao im njihovu bogobojaznost.”

El-Muddessir: 31, puni prijevod glasi: “Mi smo učinili čuvarima vatre samo meleke, a njihov broj učinili samo iskušenje onima koji ne vjeruju (i) da steknu potpuno uvjerenje oni kojima je data Knjiga, i da se poveća vjerovanje onih koji već vjeruju, a da ne sumnjaju oni kojima je data Knjiga i vjernici, i da reknu oni u čijim je srcima bolest (licemjerstva) i nevjernici: ‘Šta je Allah htio s ovim kao primjerom. ’Tako Allah dovodi do zablude koga hoće, a upućuje na Pravi put koga hoće. A (niko) ne zna vojske tvoga Gospodara, nego On. I ovo je samo opomena ljudima.”

Et-Tevbe: 124. Cijeli prijevod glasi: “Kada bude objavljeno jedno poglavlje, neki od licemjeraca kažu: ‘Kome će od vas ova sura uvećati vjerovanje?’ Što se tiče pravovjernika, njima će ova sura uvećati njihovo vjerovanje i oni će se radovati (Objavi).”

Ali-Imran: 173, potpuni prijevod je: “Onima kojima su rekli (Nu‘ajm b. Mes‘ud Džu‘fi i karavandžije Abdul-Kajsa): ‘Zaista narod (Mekke) sakupio se zbog vas, pa ih se bojte!’ To im je uvećalo iman i oni su rekli: ‘Nama je Allah dosta i On je divan zaštitnik.’”

Konkretni ajet odnosi se na vojnu akciju i sukob s Mekelijama pod vodstvom Ebu-Sufjana, koji su izašli na Bedr slijedeće godine iza uhudske bitke. To je bila sušna i nerodna godina i Ebu-Suljan je s izlaskom iz Mekke odsjeo na Merri Zahranu, odakle je poslao Nu‘ajma b. Mes‘uda Džu‘fija i još neke komoraše Abdul-Kajsa da odvrate Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od kretanja na ovu vojnu. Njihova propaganda i zastrašivanje samo je uvećalo borbenost i vjerovanje muslimana koji su odmah krenuli s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, sa sedamdeset konjanika na Bedr. Međutim, Ebu-Suf]an je pravovremeno umakao potjeri. Stanovnici Mekke su njegovu vojsku nazvali džejšu-sevik (vojska vina) i rekli su: "Izašli ste samo da biste pili vina.”

El-Ahzab: 22, cijeli prijevod glasi: “Kada su vjernici vidjeli saveznike (Kurejšije oko Medine), rekli su: ‘Ovo je ono što nam je ranije obećao Allah i Njegov Poslanik, a istinu govori Allah i Njegov Poslanik.’ To im je samo povećalo vjerovanje i potpunu predanost.”

Halifa Omer b. Abdul-Aziz iz dinastije Emevija (Benu-Umejje) (99-101. g. po Hidžri), a Buhari je izgleda razumio da je on namjeravao svojim pismom upozoriti Adijja da se vjerovanje čovjeka povećava ili smanjuje u skladu s vršenjem raznostepenih vjerskih dužnosti. Onaj ko vrši farz dužnosti, ima dobar iman; ali onaj ko vrši farzove, sunnete ili još i mustehabe ima još bolje, jače i savršenije vjerovanje.

Mu‘az b. Džebel je poznati ashab. Primio je islam kada je imao osamnaest godina. Učestvovao je u davanju prisege na Akabi, kao i na Bedru i ostalim pohodima uz Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem . Ovom svojom izjavom on nije mislio na vjerovanje u osnovi, već je mislio na povećanje imana koje se postiže spominjanjem (zikrom) Uzvišenog Allaha. (prim. rec.)

Hadis 0008

VAŠA MOLITVA (DOVA), VAŠE JE VJEROVANJE

Osnova ovome su riječi Uzvišenog:
“Reci: Allah vam ne bi poklonio pažnju da nije vaše dove.” Riječ ed-du‘a (dova) u jeziku znači iman (vjerovanje)


PRIČAO NAM JE Ubjedullah b. Musa i rekao da je njega izvijestio Hanzale b. Ebu-Sufjan prenoseći od Ikrime b. Halida, (on) od Ibnu-Omera, radijallahu anhumama, koji je rekao:


- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio je:
“Islam je sagrađen na pet (principa): očitovanju (s vjerovanjem) da nema drugog Boga osim Jedinog Allaha i da je Muhammed, Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, vršenju hadža i pošćenju ramazana.”

POSTUPCI KOJI SPADAJU U VJEROVANJE (IMAN)

Riječi Uzvišenog:
“Nije dobročinstvo (savršeno vjerovanje) da svoja lica okrećete prema istoku ili zapadu, nego je savršeno vjerovanje (dobročinstvo) ko vjeruje u Allaha, Sudnji dan, meleke, Knjigu (Kur’an) i Vjerovjesnike, koji dijele imetak koji im je drag rodbini, siročadi, bijednicima, putniku (bez materijalnih sredstava), prosjacima i za otkup robova, koji obavljaju namaz i daju zekat, koji izvršavaju svoja obećanja, koji su strpljivi u nevolji, bolesti i u borbi. To su oni koji su iskreni (u vjerovanju) i to su oni koji su bogobojazni.” tefsir

(I riječi):
“Zaista su uspjeli pravovjerni...” (nastaviti citiranje ajeta) tefsir

El-Bekare poglavlje, 177. Prvi stepen vjerovanja jeste vjerovanje u Allahovu objavu - Kur’an, a viši savršeniji stepen postiže se praktičnim dužnostima navedenim u gornjem ajetu. Prva kibla muslimana je Bejtul-makdis u Jerusalemu. Kada se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s muslimanima počeo okretati prema Ka‘bi u Mekki, jevreji, koji se pri molitvi okreću zapadu i kršćani koji se okreću istoku, govorili su da je dobročinstvo i pravo vjerovanje kod onih koji se pri molitvi okreću onamo kuda se i oni okreću. Gornji ajet pobija to mišljenje, ističući da se savršeno vjerovanje ne sastoji isključivo u okretanju pri molitvi istoku ili zapadu, a niti u samo formalnom obavljanju molitvi, nego u iskrenom obavljanju čitavog niza dužnosti istaknutih u gornjem ajetu.

Ebu-Zerr kaže da ga je jedan čovjek pitao o imanu, a on mu citirao samo gornji ajet. Spomenuti čovjek je primijetio, da ga nije pitao za dobročinstvo (birr), koje se spominje u ajetu nego samo za savršeno vjerovanje (iman), a Ebu-Zerr dodade:
- Tako je došao jedan čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što si ti došao meni i pitao ga za iman kao što ti sada pitaš mene. On mu je proučio kao što sam i ja sada tebi. Međutim, ni on se tim odgovorom nije zadovoljio, baš kao ni ti. Onda mu je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.) rekao:

”Priđi mi,” i on mu je prišao te mu (Vjerovjesnik reče):
“Pravi vjernik je onaj koga raduje svako njegovo učinjeno dobro djelo, i nada se da će za to biti nagrađen, a ako uradi zlo, to ga rastuži i boji se njegove posljedice.”

Cijeli prijevod sedam prvih ajeta poglavlja El-Mu’minun na koje Buhari aludira, glasi:
“... koji su u svojoj molitvi skrušeni, koji se okreću od besposlenih riječi, i oni koji obavljaju zekat i oni koji čuvaju svoje spolne organe osim (u braku) sa svojim suprugama i s onim (robinjama) koje su u njihovoj vlasti. Pa oni koji traže mimo toga, oni su uistinu prestupnici.”

Hadis 0009

PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed Džu‘fi a njemu Ebu-Amir Akadi, njemu Sulejman b. Bilal prenoseći od Abdullaha b. Dinara, (on) od Ebu-Saliha, (ovaj) od Ebu-Hurejre, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao:


“(Savršeno) vjerovanje sastoji se od šezdeset i nekoliko ogranaka pa i stid je ogranak imana.”

Hadis 0010

MUSLIMAN JE ONAJ OD ČIJEG SU JEZIKA I RUKE MIRNI MUSLIMANI

PRIČAO NAM JE Adem b. Ebu-Ijas, njemu pričali Šu‘be prenoseći od Abdullaha b. Ebu-Sefera i Ismail b. Ebu-Halid prenoseći od Ša‘bija, (on) od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, (ovaj) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je izjavio:


“Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke mirni drugi muslimani, a (pravi) iseljenik (muhadžir) jeste onaj koji je uspio napustiti ono što je Allah zabranio.” tefsir

Ebu-Abdullah (Buhari) dodaje:
- Ebu-Mu‘avija je rekao: “Nama je (gornje) ispričao Davud b. Ebu-Hind, prenoseći od Amira, koji je kazao: ‘Čuo sam Abdullaha (misleći na Ibn-Amra) da prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem..’ A Abdul-A‘la ga je prenio od Davuda, (on) od Amira, ovaj od Abdullaha, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.”

Ovim hadisom traži se lijep i taktičan postupak s ljudima, činjenje dobra i primjena lijepe metode rada kojom se postižu bratski odnosi i jedinstvo članova zajednice. Dobar musliman ne čini zlo ni zborom ni djelom, nego se prema datim mogućnostima zalaže za iskorjenjivanje zla i poroka.

Download Free Designs http://bigtheme.net/ Free Websites Templates